VOĆARSTVO-ŠANSA POLJOPRIVREDE

Prof. dr Zoran Keserović

 

            Voćarstvo predstavlja jednu od najrentabilnijih grana poljoprivrede. U poslednjih deset godina ako postoji svetla tačka u spoljnotrgovinskoj razmeni sa svetom onda je to izvoz voća i prerađevina od voća, bez obzira na izuzetno teške godine: izmrzavanje, sušu, napad bolesti i štetočina, slaba tehnologija proizvodnje neodgovarajuća struktura sortimenta itd. Prirodni uslovi Srbije a pogotovu nekih rejona, klima i zemljište, izuzetno su povoljni za gajenje voća. Nijedna poljoprivredna grana ne može doneti toliku zaradu kao voćarstvo, pogotovu u brdsko planinskim područjima. To je jedna od najproduktivnijih poljoprivrednih grana, koja višestruko nadmašuje rentabilnost drugih poljoprivrednih grana. Voćarstvo je jedna od retkih grana poljoprivrede gde je urađen veliki zaokret u uvođenju novih tehnologija i promeni strukture sortimenta, što je velika zasluga nauke, struke ali i proizvođača koji su prihvatili nove tehnologije.Sama činjenica da je voće jedno od najznačajnijih izvoznih proizvoda govori da bi ovoj grani trebalo posvetiti daleko veću pažnju. Akgrani poljoprivrede

            Pod voćnjacima u Srbiji se nalazi 239000 ha, što čini 4,68% od ukupne poljoprivredne površine, odnosno 5,63% obradive površine.

             U 2010. godini u strukturi izvoza žito i prerađevine od žita se nalaze na prvom mestu sa strukturom izvoza od 26,0%, a na drugom mestu voće i povrće sa strukturom izvoza od 24,00 % i šećera 10,0% itd, međutim najviše se uvezlo voća i povrća u vrednosti oko 24%. Ako uporedimo 2006. i 2010 godinu najveći porast izvoza ostvaren je kod jabuke gde je u 2006 godini izvezeno 35.175.761 kg u vrednosti 11.431.288,00 dolara, a u 2010. godini107.967.162 ili u vrednosti od 46.432.526,00 dolara. Svakako uvođenjem novih tehnologija u proizvodnji i čuvanju voća, što je velika zasluga nauke i struke, je uticala na nagli porast izvoza jabuke.

            Najviše se izveze smrznuto voće: maline, višnje i kupine, ali raduje činjenica i povećanje izvoza svešeg voća:  jabuke , šljive, višnje i drugih voćnih vrsta.

            Prinosi iz godine u godinu jako variraju. . Na ovako variranje prinosa iz godine u godinu najviše je uticalo izmrzavanje od niskih zimskih temperatura, a pogotovu od poznih prolećnih mrazeva, ali uticali su i mnogi drugi faktori: grad, napad bolesti i štetočina, suša, visoke temperature.

            Za brže unapređenje voćarstva jedan od vrlo važnih faktorra je proizvodnja kvalitetnog sadnog materijala. Dobro je što se u srbiji krenulo sa podizanjem matičnih baznih zasada za proizvodnju podloga i kalem grančica. U departmanu za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzašnu arhitekturu dobijen je prvi predosnovni materijal u Srbiji četiri nove sorte kajsija NS-4, NS-6, Novosadske kasnocvetne i Novosadske rodne. Takođe su poslate u Holandijusve ostale sorte voća koje su stvorene u Institutu radi dobijanje predosnovnog materijala, a takođe otkupljeno je i licencno pravo sorte Zlatni delišes-klon Rajnders. Ono što treba uvesti kada je u pitanju kvalitet sadnica mora se preći na proizvodnju sadnica sa prevremenim grančicama i sa visokim kalemljenjem, jer takve sadnice pre prorode i bolje su rodnosti. Na primer u Maloj Remeti uz korišćenje sadnica sa prevremenim grančicama u drugoj godini kod Rajndersa ostvaren je prinos od preko 25 tona/ha.

Za dalje unapređenje voćarstva preložene su sledeće mere:

1. U projektovanju novih zasada tehnologiju gajenja treba definisati u skladu sa konceptom integralne proizvodnje voća. Ovom konceptu država ne pridaje veću važnost i mislim da je to velika greška i da uskoro to može predstavljati ozbiljniji problem kod izvoza plodova voća.

2. Planirati optimalnu gustinu sadnje, specifičnu za svaku kombinaciju sorta/podloga u cilju povećanja produktivnosti po jedinici površine.

3. Postavljanje protivgradnih mreža koje ne štite samo od grada već i sprečavaju pojavu ožegotina plodova od visokih temperatura. U poslednjih nekoliko godina suočeni smo sa velikim štetama od grada, koje direktno utiču na kvalitet plodova, ali takođe i na rod za sledeću godinu i pojavu baktetiozne plamenjače. Takođe i visoke temperature pogotovu tamo gde su redovi istok zapad nanose štete u vidu ožegotina na  plodovima čak u nekim zasadima broj oštećenih plodova se kreće i do 20%. U zasadima gde su podignute protivgradne mreže nema takvih oštećenja. Ožegotine se mogu ublažiti i pravilnim izborom sorti kod različitih voćnih vrsta.

4. Izbor dobre strukture sortimenta, pored dobre pripreme zemljišta je jedan od najvažnijih faktora u voćarskoj proizvodnji.

5. Prelazak na savremene uzgojne oblike i uvođenje duge rezidbe umesto kratke. Od savremenih uzgojnih oblika koji se danas koriste u intenzivnim i visokointenzivnim proizvodnim zasadima koriste se sledeći: vitko vreteno, severnoholandsko vitko vreteno, hajtek modifikacija vretena, sstem V uzgoja vretena, duplp vreteno, solen, solakse, uskopiramidalni uzgojni oblici kod koštičavih voćnih vrsta kao i tatura trells i drugi. trba polako prelaziti sa kratke na dugu rezidbu kod jabuke zbog hemijskog proređivanja plodova, smanjenja bujnosti, povećanje obojenosti plodova i boljeg obrazovanja pupoljaka za narednu godinu

6. Biološka kontrola rodnosti treba da bude osnova ne samo za određivanje intenziteta rezidbe već i za planiranje prinosa, ambalaže i zašttnih sredstava.

7. Zelenu rezidbu treba koristitit u cilju bržeg formiranja uzgojnog oblika.

8. U intenzivnim sistemima gajenja jabuke hemijsko proređivanje plodova treba da bude redovna pomotehnička mera u cilju uspostavljanja ravnoteže između rasta i rodnosti. U onim zasadima u kojima se primenjuje proređivanje otklanja se alternativna rodnost, dobija se više plodova prve klase, plodovi su obojeniji i lakša je zaštita od crvljivosti plodova.

9. Ishrana voćaka mora se definisati u skladu sa zahtevima Integralnog koncepta proizvodnje. Program đubrenja voćaka mora biti zasnovan na rezultatima zemljišne i folijarne analize , potrebama vrste, sorte, karakteristikama sisstema održavanja zemljišta, uzgojnom sistemu voćaka i planiranom prinosu. Utvrđeno je u poslednje vreme da neki proizvođači ne urade analizu pre podizanja zasada pa kasnije dolazi do velikih problema sa hlorozom listova i rodnošću. Takođe na osnovu analize u poslednjih nekoliko godina utvrđeno je veće prisustvo fosfora i kalijuma u sloju od 30 cm, međutim u sloju od 30-60 cm tih elemenata nema u dovoljnim količinama a tamo je gro šila sisalica. To je dokaz da su mineralna đubriva unošena površinski a ne putem depozitora.

10. Bez navodnjavanja nema savremene intenzivne proizvodnje voća, ali se ovde mora voditi računa o normana zalivanja u zavisnosti od toka organogeneze.

11. Uvođenje novih tehnologija čuvanja, pakovanja plodova i savremene mehanizacije u voćarstvu.

12. Udruživanje proizvođača i stvaranje robne marke.

 

Voćarstvo je šansa poljoprivrede, ali proizvvođači moraju na vreme shvatiti, da u surovim tržišnim uslovima će šansu imati oni koji prihvate savremene tehnologije proizvodnje, a pogotovu standarde kvaliteta (GlobalGAP, Integralna proizvodnja), mora se voditi računa da proizvodna cena bude što niža i da se poveća udeo plodova ekstra i prve klase.