dr Ilija Plećaš, naučni savetnik
Institut za Nuklearne Nauke „Vinča“
Univerzitet u Beogradu
“OBRADA I ODLAGANJE RADIOAKTIVNOG OTPADA-
OD TEORIJE DO KONAČNOG ODLAGALIŠTA“
Nastajanje radioaktivnog otpada (RAO) vezano je za početak istraživanja i korišćenja radioizotopa i nuklearnih tehnika. U početku primene radioizotopa u svakodnevnom životu (medicina, industrija, naučna istraživanja) samo je manji broj ljudi bio svestan problema RAO. Korišćenjem nuklearne tehnologije u energetske svrhe za proizvodnju električne energije u nuklearnim elektranama ovaj problem je postao izraženiji, pa se o obradi, privremenom stokiranju i konačnom odlaganju RAO počelo intenzivnije razmišljati i konkretno delovati. Jasno je da RAO predstavlja potencijalnu opasnost po čoveka i njegovu okolinu i da ga treba na stručan način izolirati i trajno “ odložiti” u takvim uslovima koji će sprečiti njegov impakt sa čovekovom okolinom u narednih nekoliko stotina godina. Da bi se to postiglo nauka i njeni sledbenici razradili su i još uvek rade , na tehnologijama i metodama kojima bi se odnos izmedju čoveka i RAO rešio na što bolji način.
Šta je Radioaktivni je otpad ?
Prema definiciji Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Radioaktivni je otpad je
„Materijal koji sadrži ili je kontaminiran nuklidima u koncentracijama takvima da je nivo radioaktivnosti veći od vrednosti specificiranih od strane kompetentnih tela, a da pri tome materijal nema upotrebnu vrednost.” Osim istrošenog goriva nuklearne elektrane (koje nije RAO), svakodnevno proizvode radioaktivni otpad koji se naziva tehnološki otpad, a uključuje različite delove opreme (cevi, ventili, manometri, alati…). RAO takodje nastaje prečišćavanjem vode i gasova (filtri, jonoizmenjivačke smole, talog evaporatora…) kao i korišćenjem različite zaštine opreme (Odela, rukavice, kotaminirani alat, maske, otpad iz dekontaminacije…) RAO nastaje i u medicini gde se svakodnevno i rutinski koriste radioaktivni materijali i jonizujuće zračenje za dijagnozu bolesti ili za lečenje. U industriji radioaktivni otpad predstavljaju istrošeni gromobrani i detektori dima, kao i svi ostali uređaji koji nisu u upotrebi a sadrže radioaktivne izvore. Radioaktivni otpad nastaje takođe u naučnoistraživačkim institutima pri izvođenju eksperimenata u kojima se koriste (otvoreni ili zatvoreni ) izvori zračenja.
Osnovni pojmovi upravljanja radioaktivnim otpadom
Predtretman, kondicioniranje, stokiranje i konačno odlaganje RAO su osnovni tehnološki procesi kojima se RAO dovodi do stanja potpune bezopasnosti po čovekovu okolinu u dužem vremenskom periodu.
Konačno odlaganje RAO materijala predstavlja njegovo nepovratno ostavljanje , uz kontrolu, da vremenom zbog poluvremena raspada radionuklida, RAO materijal izgubi svoja opasna radioaktivna svojstva. Taj period za nisko i srednje radioaktivan RAO iznosi 300 do 500 godina, odnosno 10 prosečnih perioda poluraspada radionuklida koji se svrstavaju u RAO niske i srednje radioaktivnosti. To znači da će se radioaktivnost smanjiti 1000 puta nakon tog perioda , što je osnovni cilj konačnog odlaganja.